Stadion Poljud

Poljudski se stadion nalazi u predivnom splitskom kvartu Poljud. Izgrađen je 1979. godine u sklopu izgradnje sportskih objekata 8. mediteranskih igara. Autor projekta istaknuti je Riječanin dr. Boris Magaš.

U svoj svojoj raskoši u obliku školjke uklapa se kao da je tu od davnina, u vizure mediteranskog miljea do kojeg gotovo dopiru morski valovi. Arhitektonski je to objekt koji funkcionalnošću i tehničkim značajkama spada u vrh svjetskog standarda.

Sa svojih 630 reflektora, što ga čini jednim od najbolje osvjetljenih stadiona na svijetu, noću izgleda kao spušteni svemirski brod.

Kombinacija je to čelika i poluprozirnog leksana, ima raspon unutrašnjeg luka 215m, sa slobodno letećim lukom od 45m. 20 mostova vodi u stadion čiji je kapacitet 35000 ljudi. Za punjenje svih sjedećih mjesta Poljuda potrebno je 5,4 minute.

Linija školjke stadiona varira u brojevima redova, najveća dubina gledališta iznosi 54 reda, na sjevernoj tribini je 27. Zapadni i istočni dio identični su u osnovnim dimenzijama. Lože za novinare i reporter mogu se organizirati ovisno o vrsti natjecanja ( atletika ili nogomet ). Kabine za radio i TV-prijenosnalaze se ispod krova zapadne tribine. U prizemlju zapadnog dijela su 2 svlačionice za 1. momčad, soba za masažu, sauna i ostale svlačionice, ambulanta za doping nadzor, velika dvorana za treninge sa umjetnom travom, teretana, dvorana za individualan rad, oružar, praonica, ekonomat i servisni prostori. Na prvoj etaži su saloni dnevnog boravka sa terasom, mali salon, trofejna dvorana, dvorana za konferencije i intervjue, salon počasne lože sa 114 mjesta, 15 dvokrevetnih soba za karantenu. U vanjskom dijelu 2. etaže je uprava objekta s 10 kancelarijskih prostora, u unutrašnjem dijelu je press-centar, izravno povezan s novinarskim tribinama iza počasne lože.

U vanjskim prostorima stadiona su 2 pomoćna nogometna terena od kojih 1 ima rasvjetu za nočne utakmice; poligon za trening nogometaša ( 60×40 ), četverostruka atletska staza za zagrijavanje, 140 metara dužine. Ispod istočne tribine gornje 2 etaže namjenjene su komercijalnim kancelarijskim sadržajima, a dornji dio sadrži skladišne prostore.

Glavno igralište pokriveno je prirodnom travom, dimenzije 105×68m, te je osposobljeno i za atletska natjecanja u svim disciplinama i pokriveno je sintetičkom masom tartanom.

Tu se 1990. održalo Europsko atletsko prvenstvo. Padali su rekordi, pa i svjetski. Francuska štafeta na 4×100 m srušila je svjetski rekord rezultatom 37,79. Nizali su se drugi rezultati, padali drugi rekordi. Podijeljeno je čak 165 medalja, 125 puta su se u zrak digle pobjedničke zastave, te su se odsvirale 43 himne. Bilo je nazočno čak 1200 izvjestitelja iz cijelog svijeta. Svjetla sportske atletske Europe bila su uperena prema Poljudu. No, i desetak godina ranije, na Međunarodnom atletskom mitingu, nastupali su brojni veliki atletičari kao Acherman, Simeoni, Byer, Menea, dok je slavna Ruth Fuchs 1980. bacila koplje do novog svjetskog rekorda - 69,96m.

Stadion je utjecao na arhitektonske vizure brojnih svjetskih stadiona u Italiji, Japanu (Kobe) i Maleziji. Nakon Münchenskog Olimpijskog stadiona, izazvao je najviše pozornosti stručne javnosti na polju sportske arhitekture.

Izvorno je bio kapaciteta za 50.000 gledatelja, sa zapadnim i istočnim gledalištem koje je imalo "sjedenje", dok je sjeverno, jugoistočno i jugozapadno gledalište bilo "stajanje". "Čisti" jug je bio za semafor i dekorativnu fontanu i zelenu površinu; koristio se kao pozornica.

Ipak, i ti prostori su bili iskorišteni, betonski rub ograde od stadiona pokraj semafora (!) kao i sva stubišta, kada je postavljen rekord posjećenosti ovog stadiona 1982. godine, na utakmici Hajduk-Dinamo 1:2 (sudio je Damir Matovinović, isključeni su zbog međusobnog udaranja Zoran Vujović i Milivoj Bračun, 1 neiskorišteni i još 1 nedosuđeni jedanaesterac za Hajduka), tada je zabilježeno 65.000 posjetitelja!